Mape uma, efikasan način za pamćenje vokabulara

Koji je najefikasniji način za učenje i pamćenje novog vokabulara? Da li postoji jedan univerzalan način koji bi koristio svim učenicima stranih jezika? Nažalost, ne može se sa sigurnošću reći da postoji jedinstven metod ili tehnika koji bi koristio svim učenicima, a razlozi za to su višestruki. Kada je novi vokabular u pitanju, neki učenici najbolje pamte slike, drugi šeme i grafikone, treći najbolje pamte izgovor, četvrtima pak pomaže pravljenje liste, sa stranom riječju ili frazom na jednoj, a prevodom na drugoj strani. Ipak, postoji tehnika organizovanja vokabulara koja se smatra jednom od najefikasnijih. U pitanju su takozvane MAPE UMA (MIND MAPS).

MAPE UMA u velikoj mjeri inspirisane su Schemata teorijom Dajvida Osubela (David Ausubel), koja kaže da se svaki novi pojam vezuje za pojam koji je njemu značenjski blizak, tako da se obrazuje šema (u ovom slučaju, termin je schemata) u čijem je središtu značenjski širok pojam, a oko njega se nalaze njemu srodni, najčešće značenjski i pojmovno uži, odnosno podređeni, pojmovi. Formiranjem više takvih šema, dobija se široka mreža, odnosno mapa, koju nazivamo mapom uma.

Primera radi, centralni pojam može biti domaća životinja, dok su pas, mačka, kanarinac njemu podređeni pojmovi. U Schemata teoriji važnost se daje vezi između pojmova, pa se smatra da, što je veza između pojmova jača, to će jača i čvršća biti i mreža, pa će poznavanje jednog pojma gotovo asocijativno generisati i ostale pojmove, pod uslovom da se oni već nalaze u našoj mapi uma. To znači da, ukoliko smo pojmove u svojoj glavi organizovali na ovaj način, ne pamtimo ih izolovano, već i cjelokupnu mrežu njemu srodnih pojmova. Kada pokušamo da se prisetimo neke riječi, u tome nam pomaže cijela mreža.

Shodno tome, kada učimo nove riječi, važno je da ih značenjski povežemo sa riječima koje su joj bliske, a to možemo raditi tako što ćemo nacrtati mrežu pojmova i konstantno dodavati nove pojmove, zapisivati primjere ili kontekst u kome smo tu reč naučili. Primjer može biti pojam odjeća, oko koga ćemo upisivati nove pojmove onako kako ih budemo učili. U engleskom jeziku se, primjera radi, najprije nauče pojmovi poput trousers, skirt, shirt, cap, a tek potom kompleksniji pojmovi kao što su dungerees, high heels, blaizer. Takođe je važno i da neki od pomenutih pojmova mogu i sami postati centralni pojmovi novih mreža, pa tako, ukoliko je centralni pojam trousers, njemu podređeni pojmovi mogu biti flared trousers, dungerees, čak i jeans i leggings.

Mreža se može širiti u nedogled, ali je važno znati da se riječi koje su najslabije povezane, odnosno upisane u mapu uma bez konteksta, ili bez podređenih pojmova, najbrže zaboravljaju. U tome leži značaj konteksta, jer se pamćenjem riječi u kontekstu produbljuje kognitivna obrada te riječi, a što je dublja kognitivna obrada, to se duže riječ pamti.

Zato, ne budite lijeni! Flomastere i markere u ruke, počnite da pravite svoje mape uma! Pravite postere, zapisujte asocijacije na određene riječi, kako ste se osjećali kada ste prvi put čuli ili videli neku novu riječ. Na kraju krajeva, kada učimo, to ne činimo samo ,,glavom’’, već i ,,srcem’’, što znači da naše emocije reaguju na slike i zvukove baš kao i naš mozak. Neophodno je obogatiti određen pojam asocijacijama, zapisivanjem izgovora, povezivanjem sa određenom slikom ili situacijom. Oživite slova na papiru i ona će živjeti u vašoj memoriji.