Logoped Nataša D. Čabarkapa izdvaja sve što vas interesuje o progovaranju, kako da pomognete djetetu i kada je vrijeme da se javite stručnjaku.
Progovaranje je vrlo složen proces na koji treba obratiti punu pažnju. Prva riječ koju dijete upotrebljava sa smislom, obično se javlja oko 12. mjeseca. U logopedskom riječniku ta prva riječ sa smislom se zove funkcionalna riječ.
Zašto nam je važno da naglasimo funkcionalnu riječ? Zato što dijete prije nego što se javi prva prava, tj funkcionalna, riječ prolazi kroz različite govorne faze. Ove faze, odnosno gukanje, brbljanje, a posebno udvajanje slogova, može da podsjeća na neke riječi (ba-ba, ma-ma, ta-ta...). Ali, ako nije upotrebljeno sa smislom, onda ne možemo reći da se javila prva riječ.
Da bi dijete progovorilo, potrebno je da ovlada raznim vještinama i stekne neophodno iskustvo. To iskustvo posmatramo kroz motoriku, saznanja (iskustveni dio), razumijevanje i emocije. Kod djeteta mora da postoji određena motorna zrelost govornih organa (sposobnost djeteta da usnama, jezikom i nepcima izvodi odgovarajuće pokrete, uz prikladno disanje). Iskustvena strana govora se odnosi na dječiju izloženost govoru, na opažanje zvukova i melodije i ritma govora, slušanje riječi, rečenica i dijaloga i posmatranje sagovornika (mimike, gestova, facijalne ekspresije, smjena sagovornika u dijalogu). Da bi dijete prikladno upotrebilo riječ u svom izražavanju, neophodno je da je prije toga razumije, odnosno da se ona nalazi u njegovom pasivnom riječniku.
Emocije u potpunosti prožimaju čin govora: dijete govori onda kada je motivisano da nešto saopšti, češće govori ako osjeća da je sigurno i bezbjedno, osjeća emocije drugih kroz melodiju govora i svoje saopštava na taj način.
Kada bi dijete trebalo da progovori?
Kao što smo rekli na početku, dijete prolazi kroz određene govorne faze. Prije prve riječi se javlja pokazni gest koji je preteča govora. Prva riječ se javlja oko 12. mjeseca, a prije pojave prve riječi dijete prolazi kroz sljedeće govorne faze:
Faza gukanja (javlja se od 2. do 3. mjeseca)
Faza brbljanja (javlja se od 5. do 6. mjeseca)
Faza slogovnog govora (javlja se oko 9. mjeseca) - ova faza predstavlja početak udvajanja slogova i začetak buduće riječi
Početak lingvalne faze i pojava prve funkcionalne riječi (oko 12. mjeseca.)
Dijete na uzrastu od 12. do 18. mjeseca imenuje likove i predmete sa slike (imitira onomatopeju životinja), pokazuje dijelove tijela na sebi, ima razumijevanje prostih naloga...
Šta su signali da se roditelji obrate logopedu?
Ukoliko dijete uzrasta od 18. mjeseci nije razvilo govor, to je prvi alarm kada bi roditelji trebalo da potraže pomoć stručnjaka. To ne mora nužno da znači da se govor neće ni razviti, ali je prvi momenat kada bi roditelji trebalo da dodatno obrate pažnju na djetetov cjelokupan razvoj, kako bi se utvrdilo o čemu je riječ i koji vid stimulacije je potreban djetetu. Pošto je govor složena aktivnost koja zahtjeva da su svi aspekti razvoja u skladu sa uzrastom, važno nam je da provjerimo da li postoji kašnjenje u socioemocionalnom aspektu razvoja ali i u psihomotornom, pored govorno - jezičkog razvoja.
Kako roditelji mogu da pomognu djetetu da progovori?
Često zanemarimo neke od ovih faktora (govor, motoriku, emocije, iskustvo, razumijevanje) ili nenamjerno pravimo greške koje djeci otežavaju progovaranje. Ako izbjegnemo ove faktore, šanse da dođe do kašnjenja u razvoju govora su dosta manje. Najčešće greške koje činimo, a koje ometaju dječiji razvoj su: produženo koristimo dudu i cuclu, dajemo pasiranu hranu i kada dijete ima sposobnost da samostalno žvaće hranu, tepamo djetetu, rijetko pričamo sa djecom u nedostatku vremena, dajemo djeci telefone, tablete i djeca dosta vremena provode ispred televizora, obraćamo se djetetu govorom koji je nerazumljiv za njega, pretpostavljamo da dijete zna na šta mislimo, ne održavamo kontakt pogledom, rano ih uključujemo u učenje stranog jezika, odgovaramo na djetetove potrebe i prije nego što ono ima priliku da traži.
Savjet roditeljima koji imaju dijete koje je u fazi progovaranja jeste da što više imenuju, pokazuju (na sebi, djetetu, u knjigama, slikovnicama, prostoru), opisuju, čitaju, traže od djeteta, podstiču kontakt pogledom, budu sagovornik djetetu u komunikaciji. Najjednostavnije rečeno - da posvete pažnju svom djetetu i da se bave razvojem i stimulacijom govora. Ukoliko i pored toga postoje poteškoće, naš savjet je da se roditelji posavjetuju sa stručnjakom koji bi im dao smjernice za dalji rad ili kako bi se dijete uključilo u potrebne tretmane.
Zbog čega još dijete može da kasni u progovaranju?
Postoje razni uzroci koji mogu da dovedu do kašnjenja u djetetovom razvoju govora.
1. Nasljedni tj. genetska predispozicija. Svaki roditelj nosi u sobi svoj nasljedni kod, pa tako je i za govor. Iz anamneze prvo što saznamo je podatak da li je neko od roditelja kasnije progovorio i da li je neko u široj porodici imao problem u ranom govorno-jezičkom razvoju.
2. Sluh je baza za razvoj govora. Dijete koje ne čuje ili ima neku prepreku pri slušanju neće razviti govor na vrijeme.
3. Razni riziko faktori prije trudnoće, u toku trudnoće i nakon porođaja (razni virusi, infekcije majke, lijekovi koje majka koristi u toku trudnoće, intrakranijalna krvarenja, povrede prilikom porođaja...).
4. Kašnjenje u ranom psihomotornom razvoju. Pod tim mislimo da dijete ne puza na vrijeme, kasno prohodavanje, sjedenje. Roditelji u tom ranom bebinom životu se bave tim problemima, a zanemare verbalni dio tj. govornu stimulaciju onda kada je govor u kritičnom periodu za razvoj.
5. Loše navike koje dugo traju, kao što su: dugo korišćenje cucle ili dude, dojenje do 4-5 godine, dugo nošenje pelena, dugo korišćenje pasirane hrane i neaktivnost mišića orofacijalne regije (što usporava razvoj progovaranja), korišćenje telefona, tableta, TV-a i dugo gledanje crtanih filmova na stranom jeziku.
Da li je alarmantan porast govorno-jezičke patologije?
Ono što nas brine, a istraživanja potvrđuju, jeste da postoji porast govorno - jezičke patologije. Višegodišnja istraživanja koja su rađena od 1953. godine su pokazala da je tada bilo oko 8 posto djece predškolskog i školskog uzrasta sa problemima u govoru, jeziku, ponašanju, učenju i verbalnoj komunikaciji. Od 2008. godine taj procenat se povećao na 63 posto, a po posljednjim istraživanjima od 70 do 80 odsto djece predškolskog i školskog uzrasta ima neki govorno-jezički problem. Zbog ovoga je važno da uočimo odstupanja od uzrasnih normi kada je u pitanju govorno-jezički, psihomotorni i socio-emocionalni razvoj djece da bismo na vrijeme tretirali poremećaje koji bi mogli uticati na usvajanje školskih znanja. Takođe nam je važno - u ovom periodu kada su djeca lišena socijalnog kontakta i kada su morala da provode dosta vremena u kući (često ispred televizora), obratiti posebnu pažnju na dječiji razvoj i moguće posljedice okolnosti koje su nas sve zadesile, a pod tim mislimo na pandemiju.
