Četiri situacije u kojima roditelj mora dopustiti djetetu da pogriješi

Ako nisi iskusio neuspjeh, nikada nećeš uspjeti – rečenica je toliko istinita, ali većina nas ipak strepi od neuspjeha bez obzira na to što nam on na kraju može donijeti dobro. Dakle, sami sebi moramo dozvoliti neuspjeh i greške, ali isto tako i vlastitoj djeci. U iduće 4 situacije roditelj treba dopustiti djetetu da pogriješi jer će ono tako učiti o životu i bolje se u njemu snalaziti.

1. Loše društvo
Gotovo svako dijete ima prijatelja za koje njegovi roditelji znaju da ne utiče dobro na njega, ali ipak se ne bi trebali previše miješati u djetetov izbor.

Djeca, pogotovo u srednjoj školi, "isprobavaju" prijatelje baš kao što isprobavaju razne ličnosti u potrazi za vlastitim identitetom. Na taj način uče, ne samo o prijateljstvima, nego i o različitim ličnostima i profilima ljudi.

2. Sportska i druga takmičenja
Takmičarske događaje u kojima učestvuju njihova djeca mama i tata trebali bi doživljavati kao da su djeci baka i djed, a ne roditelji, savjetuju stručnjaci. Što to znači?

Baka i djed obično samo žele vidjeti unuka kako nastupa i učestvuje u takmičenju, dok su roditelji uključeni i u djetetov uspjeh na takmičenju. Očekuju li se od djeteta konstantno izvrsni rezultati, to će stvarati prevelik pritisak na njega i opterećivati ga te će izostati zabava i iskustvo učenja.

3. Kućni poslovi
Dijete nekad mora učiti iz vlastitog iskustva i iz vlastitih grešaka. Na primjer, ako nije pravilno napunilo mašinu za pranje suđa, suđe koje se nije dobro opralo moraće oprati na ruke. Ako nije pokupilo svoju garderobu i stavilo je na odgovarajuće mjesto, nego je u školu otišlo u prljavoj majici, vrlo će vjerovatno drugi put postupiti ispravno.

4. Domaća zadaća
Ocjene i učenje važni su i roditelj mora djetetu jasno objasniti šta se od njega očekuje te ga poticati na pravovremeno pisanje domaće zadaće, bilo da zadaću mora napisati prije večere, u petak naveče, prije početka vikenda ili kakav god je dogovor.

Ipak, djetetu treba dopustiti da ima barem djelimičnu kontrolu nad svojim školskim dužnostima i ne ''gnjaviti'' ga stalno s očekivanjima. Ako ne uradi zadaću ili ne nauči gradivo, moraće samo snositi posljedice u školi.