Kucanje na tastaturi ili pisanje?

Razvoj tehnologije je svakako olakšao život savremenom čovjeku. Danas imamo smart telefone, ajfone, najnovije kompjutere. Tako je pisanje rukom zamjenjeno kucanjem na tastaturi jer većina ljudi brže kuca nego što piše. Može se raći da je tastatura zauzela mjesto olovci i papiru.
 
Djeca rano počinju da koriste računar i video igrice, slabije crtaju i boje. Držanje miša angažuje šaku, a ne palac i kažiprst koji su veoma važni za funkciju pisanja, a posljedica ove pojave je loše razvijena grafomotorika koja predstavlja bazu ove funkcije. Danas je djeci rukopis nevažan jer je bitno poslati SMS ili i mejl što prije, a pri tom ne vodeći računa o pravopisu. Često zaborave kako se slovo piše štampano, a kako pisano, nepravilno oblikuju slova i u cjelini rukopis izgleda izuzetno loše.
Pisanje rukom zahtjeva oblikovanje slova, a ne samo njihov odabir kao što se radi pri kucanju na tastaturi. Pokreti prstima i rukom aktiviraju određene regione mozga odgovorne za govor i jezik, memoriju, razmišljanje, planiranje, obradu, zadržavanje i čuvanje informacije. Dijete koje piše mora da usmjeri pažnju na svoje pisanje, da aktivno sluša, da pamti, vodi računa o prostornoj organizovanosti rukopisa i da uskladi pokrete oka i ruke.
Zato je važno je usmjeriti djetetovu pažnju na druge sadržaje kao što je interakcija sa drugom djecom, učenje novih vještina koje angažuju obe moždane hemisfere istovremeno (sviranje muzičkih instrumenata, mentalna aritmetika) i ograničiti upotrebu računara u toku dnevnih aktivnosti.