Ljudski mozak se, kao što znamo, dijeli na lijevu i desnu hemisferu. Dvije hemisfere su sličnog oblika ali imaju veoma različite funkcije. Lijeva hemisfera, odnosno digitalni mozak,  zadužena je za čitanje, pisanje, matematičke operacije i logičko mišljenje, dok desna, odnosno analogni mozak, kontroliše vizuelizaciju, kreativnost i maštu. Obje rade zajedno da bi nam omogućile život funkcionalnih ljudskih bića. Upravo na otkriću da naš mozak ima dva veoma različita načina mišljenja zasniva se istraživanje psiho-biologa Rodžera W. Sperija, dobitnika Nobelove nagrade 1981.godine, koje je dokazalo da je tzv.desni mozak prvenstveno vizuelnog karaktera, te da informacije obrađuje istovremeno, na intuitivan način, posmatrajući prvo sliku kao cjelinu a potom detalje. Lijevi mozak je, nasuprot tome, verbalni i svaku informaciju obrađuje na analitičan i postepen način, tako da prvo vidi detalje, odnosno dijelove, pa ih tek u sljedećem koraku sklapa i dobija cjelovitu sliku. Svi imamo tendenciju da jednu od hemisfera koristimo više, i naginjemo jednom od dva načina mišljenja, ali dobra koordinacija i navika simultanog korišćenja obje hemisfere mozga ključ je uspjeha u usvajanju informacija, znanja i bržeg pronalaženja rješenja.

Aktiviranjem obje strane mozga, kroz sistematičan pristup vježbanju aritmetičkih operacija na abakusu, Suanpan mentalna aritmetika omogućava djetetu da postigne značajan napredak u svemu što ga zanima i čime se bavi i zato kažemo da svako dijete razvija sopstvene mogućnosti i potencijale, ali ono što je svoj djeci zajedničko je izuzetan napredak na sljedećim poljima:

  • koncentracija – sposobnost fokusiranja pažnje na tačno određenu stvar, ideju ili objekat, praćena dubokim razumjevanjem i mentalnom impresijom. Bolja koncentracija vodi do boljeg usvajanja znanja. Za djecu koja postižu dobru koncentraciju, učenje je radosno iskustvo. U toku časa mentalne aritmetike, djeca vježbaju koncentraciju slušajući pitanja predavača, koja se kreću od lakših ka težim, istovremeno računajući što je moguće tačnije.

  • memorija – sposobnost skladištenja i arhiviranja informacija i iskustava, te njihovog reaktiviranja shodno potrebi. Nauka kaže da se informacije veoma kratko zadržavaju u tzv. lijevom mozgu, dok će slika uskladištena u desnom mozgu ostati zauvjek tu. Stimulisanje desnog mozga mentalnom aritmetikom, u kombinaciji s radom očiju, ušiju i prstiju, dovodi do bolje sposobnosti skladištenja i ponovnog korištenja informacija.

  • odvojena pažnja– pažnja je sposobnost upoređivanja, analize i razlikovanja objekata, motiva i koraka, britkost i brzina uma i čula. Sposobnost da se istovremeno obraća pažnja i s uspjehom prati i učestvuje kompetentno u više različitih događaja predstavlja odvojenu pažnju. Ona predstavlja veliku vrijednost i rijetku vrlinu, jer nam omogućava da proširimo svoje polje djelovanja, uradimo više za kraće vreme i koristimo potencijale svog mozga na bolji način. Tokom časa mentalne aritmetike djeca istovremeno treba da prate uputstva predavača, razumiju svaku računsku operaciju, kako korak po korak, tako i imajući na umu i celinu iste, te da vode računa o pravilnim pokretima prstiju, kao i o protoku vremena.

  • vizualizacija i mašta– Albert Ajnštajn je rekao kako je mašta daleko važnija od znanja baš zbog toga što je ona još neotkriveni izvor svih budućih znanja. Korištenjem sposobnosti mašte iz desnog mozga za vizuelizaciju abakusa, odnosno stvaranje mentalne slike abakusa u umu, i svakodnevnim vježbanjem, moći vizuelizacije se bruse do perfekcije.

  • samopouzdanje i sigurnost – iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, dijete samo vidi svoj napredak, bolje i brže računa sve duže i duže nizove brojeva, uspjeva da savlada sve kombinacije na abakusu, potom na fleš kartici i na kraju računa mentalno. Pozitivan stav predavača kao i druge djece u grupi, i opšti ustisak uspješnosti u usvajanju novih znanja djetetu daje više samopouzdanja i sigurnosti u savladavanju svih novih izazova, uči ga da ulažući vrijeme i trud ostvaruje željeni rezultat.

Mentalna aritmetika SuanPan postavlja čvrst temelj akademskim postignućima djeteta u budućnosti, razvijajući njegov  intelektualni potencijal i uspjostavlja dobre radne navike i etiku, te disciplinu. A i sama činjenica da dijeca razviju gore navedene sposobnosti iznad prosjeka, stavlja ih u bolju poziciju da uspješno nastave svoje školovanje. I što je najvažnije, da uživaju u tom procesu.